Zatvori oglas

Mnogi Apple korisnici bili su iznenađeni prvim analizama novog Mac Studio računara, koje su govorile o teoretski mogućem proširenju interne memorije. Kako se pokazalo nakon rastavljanja, ovaj najnoviji dodatak Mac porodici ima dva SSD slota, koji su vjerovatno u potpunosti iskorišteni u konfiguracijama sa 4TB i 8TB skladišnog prostora. Nažalost, niko nije uspeo u pokušajima da samostalno proširi skladište, uz pomoć originalnog SSD modula. Mac se nije čak ni uključio i koristio je Morzeov kod da kaže "SOS".

Iako su SSD slotovi dostupni nakon zaista teškog rastavljanja uređaja, ne mogu se koristiti kod kuće. Stoga je evidentno da neki oblik softverskog zaključavanja sprječava uključivanje uređaja. Korisnici Apple-a stoga izražavaju veliko neodobravanje ovog Appleovog poteza. Naravno, Apple već nekoliko godina prakticira nešto slično, kada se, na primjer, operativna memorija ili skladište ne mogu zamijeniti u MacBookima. Ovdje, međutim, to ima svoje opravdanje – sve je zalemljeno na jedan čip, zahvaljujući čemu barem imamo prednost brze objedinjene memorije. U ovom slučaju, međutim, ne dobijamo nikakvu prednost, naprotiv. Na ovaj način Apple jasno pokazuje da kupac koji potroši više od 200 za kompjuter i time postane njegov vlasnik, nema apsolutno pravo da se na bilo koji način miješa u njegove unutrašnje stvari, iako su tako dizajnirane.

Softverska zaključavanja su normalna za Apple

Međutim, kao što smo gore naveli, slične softverske brave nisu ništa novo za Apple. Nažalost. S nečim sličnim smo se mogli susresti nekoliko puta posljednjih godina i brzo smo pronašli zajednički imenitelj za sve ove slučajeve. Ukratko, Apple ne voli kada se korisnik počne petljati sa vlastitim uređajem, ili ga sam popravlja ili modificira. Utoliko je tužnije što je u cijelom tehnološkom svijetu to samo po sebi. Apple ne dijeli ovakav pogled na svijet.

macos 12 monterey m1

Odličan primjer su upravo spomenuti MacBookovi, gdje ne možemo zamijeniti praktično ništa, jer su komponente zalemljene na SoC (System on a Chip), što nam, s druge strane, donosi prednosti u brzini uređaja. Osim toga, kritike su manje-više opravdane. Apple naplaćuje znatne iznose za bolje konfiguracije, a ako bismo, na primjer, htjeli udvostručiti objedinjenu memoriju na 1 GB i proširiti internu memoriju sa 2020 GB na 16 GB u MacBook Air-u sa M256 (512), trebao bi nam dodatni 12 hiljada kruna. Što definitivno nije najmanje važno.

Situacija nije mnogo bolja ni za Apple telefone. Ako dođe vrijeme za zamjenu baterije i odlučite se za korištenje neovlaštenog servisa, morate očekivati ​​da će vaš iPhone (od XS verzije) prikazati dosadne poruke o korištenju neoriginalne baterije. Čak ni ako Apple ne prodaje originalne zamjenske komponente, tako da nema drugog izbora nego da se osloni na sekundarnu proizvodnju. Isti je slučaj i pri zamjeni displeja (sa iPhone 11) i kamere (sa iPhone 12), nakon što ih zamijenite, prikazuje se dosadna poruka. Prilikom zamjene Face ID-a ili Touch ID-a, potpuno ste bez sreće, nijedno od njih ne radi, što prisiljava Apple korisnike da se oslone na ovlaštene servise.

Isto je i sa Touch ID-om na MacBook računarima. U tom slučaju, potrebno je koristiti vlasnički proces kalibracije, što samo Apple (ili ovlašteni servisi) mogu učiniti. Ove komponente su uparene sa logičkom pločom, zbog čega nije lako zaobići njihovu sigurnost.

Zašto Apple blokira ove opcije?

Možda se pitate zašto Apple zapravo blokira hakere da diraju u njihove uređaje. U tom pravcu, gigant iz Cupertina se razmeće bezbednošću i privatnošću, što na prvi pogled ima smisla, ali na drugi i ne mora. To je još uvijek uređaj onih korisnika koji bi logično trebali imati pravo da ga koriste kako žele. Uostalom, zbog toga je stvorena snažna inicijativa u Sjedinjenim Državama"Pravo na popravak“, koja se bori za prava potrošača na samopopravku.

Apple je odgovorio na situaciju uvođenjem posebnog programa Self Service Repair, koji će vlasnicima Applea omogućiti da sami poprave svoje iPhone 12 i novije te Macove sa M1 čipovima. Konkretno, gigant će staviti na raspolaganje originalne rezervne dijelove uključujući detaljna uputstva. Program je službeno uveden u novembru 2021. Prema tadašnjim izjavama, trebao bi početi 2022. u Sjedinjenim Državama, a zatim se proširiti na druge zemlje. Od tada se, međutim, čini da se tlo urušilo i uopšte nije jasno kada će program zapravo početi, odnosno kada će stići u Evropu.

Mac Studio Case

Na kraju, međutim, cijela situacija oko zamjene SSD modula u Mac studiju nije moguća kako se čini na prvi pogled. Cijelu ovu stvar razjasnio je programer Hector Martin, koji je prilično poznat u Apple zajednici po svom projektu portiranja Linuxa na Apple Silicon. Prema njegovim riječima, ne možemo očekivati ​​da će računari sa Apple Siliconom raditi isto kao PC na x86 arhitekturi, ili obrnuto. Zapravo, Apple nije toliko "zao" prema korisniku, već samo štiti sam uređaj, budući da ovi moduli nemaju ni svoj kontroler, a u praksi nisu SSD moduli, već memorijski moduli. Osim toga, u ovom slučaju, sam M1 Max/Ultra čip osigurava rad kontrolera.

Uostalom, čak i gigant iz Cupertina svuda pominje da Mac Studio nije dostupan korisnicima, po čemu je lako zaključiti da nije moguće proširiti njegove mogućnosti ili promijeniti komponente. Dakle, možda će proći još nekoliko godina prije nego što se korisnici naviknu na drugačiji pristup. Uzgred, Hector Martin takođe spominje ovo – ukratko, ne možete primijeniti procedure sa PC-a (x86) na trenutne Mac-ove (Apple Silicon).

.