Kada je Apple predstavio projekat pod nazivom Apple Silicon povodom konferencije za programere WWDC 2020, privukao je dosta pažnje ne samo od samih Apple fanova, već i od fanova konkurentskih brendova. Div iz Cupertina je potvrdio ranije spekulacije da će preći sa Intelovih procesora na sopstvene čipove za svoje računare. Nije nam trebalo dugo da vidimo prvi trio modela (MacBook Air, 13″ MacBook Pro i Mac mini), pokretanih M1 čipom, koji je nešto kasnije stigao u 24″ iMac. U oktobru ove godine stigle su njegove profesionalne verzije – M1 Pro i M1 Max – koje su pokretale brutalno moćne 14″ i 16″ MacBook Pro.
Prednosti koje svi već dobro poznajemo
Apple silikonski čipovi su sa sobom donijeli brojne prednosti bez premca. Naravno, performanse su na prvom mestu. Budući da su čipovi zasnovani na drugačijoj arhitekturi (ARM), na kojoj Apple, između ostalog, gradi svoje čipove za iPhone i samim tim je vrlo upoznat s tim, uspio je mogućnosti u odnosu na Intelove procesore pomjeriti na potpuno novi nivo. Naravno, tu nije kraj. Istovremeno, ovi novi čipovi su izuzetno ekonomični i ne proizvode toliko topline, zbog čega, na primjer, MacBook Air ne nudi čak ni aktivno hlađenje (ventilator), u slučaju 13″ MacBook Pro-a, jedva da se ikada čuje gore pomenuti ventilator kako radi. Apple laptopovi su tako odmah postali odlični uređaji za nošenje – jer nude dovoljne performanse zajedno sa dugim trajanjem baterije.
Najbolji izbor za redovne korisnike
Trenutno se Macovi sa Apple Silicon, konkretno sa M1 čipom, mogu opisati kao najbolji računari za obične korisnike kojima je uređaj potreban za rad u kancelariji, gledanje multimedijalnih sadržaja, pregledavanje interneta ili povremeno uređivanje fotografija i video zapisa. To je zato što Apple kompjuteri mogu da se nose sa ovim zadacima bez da na bilo koji način ostanu bez daha. Zatim, naravno, imamo i novi 14″ i 16″ MacBook Pro, koji se može opremiti sa M1 Pro i M1 Max čipovima. Iz same cijene jasno je da ovaj komad definitivno nije namijenjen običnim ljudima, već profesionalcima kojima, uz malo preterivanja, nikad nije dovoljno snage.
Nedostaci Apple Silicon
Nije zlato sve što sija. Naravno, čak ni Apple Silicon čipovi ne zaobilaze ovu izreku, koji nažalost imaju i neke nedostatke. Na primjer, muči ga ograničeni broj ulaza, posebno kod 13″ MacBook Pro i MacBook Aira, koji nude samo dva Thunderbolt/USB-C porta, dok se mogu nositi samo s povezivanjem jednog vanjskog monitora. Ali najveći nedostatak ostaje dostupnost aplikacija. Neki programi možda još nisu optimizirani za novu platformu, zbog čega ih sistem pokreće prije kompilacijskog sloja Rosetta 2. To, naravno, sa sobom nosi smanjenje performansi i druge probleme. Situacija se postepeno popravlja i jasno je da će se dolaskom drugih Apple Silicon čipova programeri fokusirati na noviju platformu.
Osim toga, budući da su novi čipovi izgrađeni na drugačijoj arhitekturi, klasična verzija Windows operativnog sistema ne može se pokrenuti/virtualizirati na njima. S tim u vezi, jedino je moguće virtuelizirati tzv. Insider verziju (namijenjenu ARM arhitekturi) kroz Parallels Desktop program, koji nije baš najjeftiniji.
No, ako na navedene nedostatke gledamo iz daljine, ima li uopće smisla rješavati ih? Naravno, jasno je da je za neke korisnike nabavka Mac-a sa Apple Silicon čipom potpuna besmislica, budući da im trenutni modeli ne dozvoljavaju da rade na 100%, ali sada je riječ o običnim korisnicima. Iako nova generacija Apple računara ima neke nedostatke, oni su i dalje prvoklasne mašine. Potrebno je samo razlikovati kome su zapravo namijenjene.
Rosetta je sasvim u redu. Tako da nemam iskustva ni sa jednim PRO programom i znam da se pričalo o nekim dodacima za razne PRO programe koji možda neće raditi, ali naravno za to treba vremena. Što se tiče igara, na primjer, one prolaze kroz Rossetu sasvim dobro i obično čak i bolje nego prije.
Pa, loše je sa Windowsom. Iako se to može riješiti preko Parallels Desktop-a, u principu funkcionira, ali još uvijek nije konačna verzija i već mi se dogodilo da je Microsoft izbacio takav Insider update koji praktički uopće nije funkcionirao i još uvijek se službeno može preuzeti na njihovom web stranicu kao moguću instalaciju.
Kao razvojni tim u sigurnosnoj kompaniji, apsolutno smo oduševljeni M1.
OK, a šta je sa USB drajverima za štampače, na primer? Ne mogu pronaći nikakve informacije o kompatibilnosti. Ne želim da rizikujem da ne štampam ili skeniram ništa što napišem. Ne mogu da pronađem ove informacije kod proizvođača štampača (Brother).
Imam Mac Mini sa M 1 procesorom. HP laserski štampač star šest godina i radi bolje nego na windows-u. HP ne nudi drajver osim win7 uz podršku za ovaj štampač. Ali skeniranje i sve postavke štampača, uključujući kvalitet štampanja i skeniranja, odlično rade na MacMini. Tako da vjerovatno ne bih trebao biti zabrinut, jer nisam ni od koga čuo da štampač ne radi na njihovom Macu.
Inače, što se tiče aplikacija koje rade samo kroz rozetu, i kancelarijske aplikacije i uređivanje fotografija i video zapisa rade brže nego na prethodnom Macbook-u sa Intel procesorom.
Pa, šta je sa virtuelizacijom Windowsa…..ne razumijem zašto se to još rješava….nije moguće pokrenuti OSX ni na Windowsu…..ja želim Windows ili Mac…..ne razumijem zašto je neko jos uvek resava. Osim toga, mislim da je osim nekih profesionalnih programa za Windows moguće pronaći adekvatnu zamjenu direktno za OSX.
"Paralele nisu najjeftinije"
Svako ko ima Mac nema problema sa 80 USD godišnje za Parallels.
Umesto da se bavite virtuelizacijom za 80 evra, lakše je i efikasnije kupiti osnovni laptop sa Windowsom za nekoliko hiljada.
Zanimljiv napad. Ali naravno ne bih želio imati drugu radnju