Zatvori oglas

Više od tri nedelje, Apple je uspevao da drži u tajnosti većinu ugovora i uslova koje je sklopio sa dobavljačem safira, GT Advanced Technologies. Početkom oktobra najavila je stečaj i ona je pitala za zaštitu od povjerilaca. Za to je kriva proizvodnja safira. Međutim, sada je javno postalo svjedočenje operativnog direktora GT Advanced-a, koje otkriva najpovjerljivije informacije do sada.

Daniel Squiller, glavni operativni direktor GT Advanced-a, priložio je izjavu pod zakletvom uz dokumente koji obavještavaju sud o bankrotu kompanije, a koji su podneseni početkom oktobra. Međutim, Squillerova izjava je zapečaćena, a prema riječima advokata GT-a, to je učinjeno jer je sadržavala detalje ugovora s Appleom da bi, zbog ugovora o neotkrivanju podataka, GT morao platiti 50 miliona dolara za svako kršenje.

U utorak se, međutim, Squiller predao nakon pravnih prepirki revidirana izjava, koji je dospio u javnost, a nudi jedinstven uvid u situaciju koja je do sada bila vrlo zbunjujuća za javnost. Squiller sumira situaciju na sljedeći način:

Ključ da se transakcija učini profitabilnom za obje strane bio je proizvesti dovoljno safirnih kristala od 262 kg kako bi se zadovoljili Appleovi zahtjevi. GTAT je prodao preko 500 safirnih peći azijskim kupcima koji proizvode 115 kg monokristala. Većina proizvođača safira koji koriste peći koje nisu GTAT proizvode manje od 100 kg. Proizvodnja safira od 262 kilograma, ako se postigne, bila bi isplativa i za Apple i za GTAT. Nažalost, proizvodnja 262 kg monokristala safira nije mogla biti završena u rokovima o kojima su se obje strane dogovorile i također je bila skuplja od očekivanog. Ovi problemi i poteškoće rezultirali su finansijskom krizom GTAT-a, što je dovelo do podnošenja zahtjeva za zaštitu od povjerilaca iz poglavlja 11.

Na ukupno 21 stranici svjedočenja, Squiller relativno detaljno opisuje kako je uspostavljena saradnja između GT Advanced-a i Applea i kako je zapravo jednom tako malom proizvođaču proizvoditi safir za takvog giganta. Squiller svoje primjedbe dijeli u dvije kategorije: prvo, to su bile ugovorne obaveze koje su favorizirale Apple i, naprotiv, žalile se na poziciju GT-a, i drugo, bile su stvari nad kojima GT nije imao kontrolu.

Squiller je naveo ukupno 20 primjera (neki od njih u nastavku) uslova koje je diktirao Apple, a koji su svu odgovornost i rizik prenijeli na GT:

  • GTAT se obavezao da će isporučiti milione jedinica safirnog materijala. Međutim, Apple nije imao obavezu otkupiti ovaj safir materijal.
  • GTAT-u je bilo zabranjeno mijenjati bilo koju opremu, specifikacije, proizvodni proces ili materijale bez prethodne saglasnosti Apple-a. Apple je mogao promijeniti ove uslove u bilo kojem trenutku, a GTAT je morao odmah odgovoriti u takvom slučaju.
  • GTAT je morao prihvatiti i ispuniti svaku narudžbu od Apple-a do datuma koji je Apple odredio. U slučaju bilo kakvog kašnjenja, GTAT je morao ili osigurati bržu isporuku ili kupiti zamjensku robu o svom trošku. Ako GTAT-ova isporuka bude odložena, GTAT mora platiti 320 dolara za svaki safirni kristal (i 77 dolara po milimetru safirnog materijala) kao štetu Appleu. Za ideju, jedan pojedinačni kristal koštao je manje od 20 hiljada dolara. Međutim, Apple je imao pravo da otkaže svoju narudžbu, bilo u cijelosti ili djelomično, i da promijeni datum isporuke u bilo koje vrijeme bez ikakve naknade GTAT-u.

Takođe u fabrici Mese, stvari su bile teške za GT Advanced pod diktatom Applea, prema Squilleru:

  • Apple je odabrao tvornicu Mesa i pregovarao o svim energetskim i građevinskim ugovorima sa trećim stranama za projektiranje i izgradnju objekta. Prvi dio tvornice Mesa nije bio u funkciji do decembra 2013. godine, samo šest mjeseci prije nego što je GTAT trebao početi s radom punim kapacitetom. Osim toga, bilo je i drugih neplaniranih kašnjenja jer je fabrici Mesa bila potrebna značajna popravka, uključujući rekonstrukciju podova veličine nekoliko fudbalskih terena.
  • Nakon duge rasprave odlučeno je da je izgradnja depoa električne energije preskupa, odnosno ne nužno potrebna. Ovu odluku nije donio GTAT. U najmanje tri slučaja došlo je do nestanka struje, što je dovelo do velikih zastoja u proizvodnji i ukupnih gubitaka.
  • Mnogi procesi uključeni u rezanje, poliranje i oblikovanje safira bili su novi u obimu proizvodnje safira bez presedana. GTAT nije birao koje će alate koristiti i koje proizvodne procese implementirati. GTAT nije imao direktnu vezu sa dobavljačima opreme za rezanje i poliranje za modifikovanje i u nekim slučajevima razvoj takvih alata.
  • GTAT vjeruje da nije mogao postići planirane proizvodne cijene i ciljeve jer performanse i pouzdanost mnogih alata nisu zadovoljili specifikacije. Na kraju, većina odabranih proizvodnih alata morala je biti zamijenjena alternativnim alatima, što je rezultiralo dodatnim kapitalnim ulaganjem i operativnim troškovima za GTAT, kao i mjesecima izgubljene proizvodnje. Proizvodnja je bila otprilike 30% skuplja od planirane, što je zahtijevalo zapošljavanje skoro 350 dodatnih radnika, kao i potrošnju daleko većeg dodatnog materijala. GTAT je morao da se nosi sa ovim dodatnim troškovima.

U vrijeme kada je GT Advanced podnio zahtjev za zaštitu povjerilaca, situacija je već bila neodrživa, a kompanija je gubila 1,5 miliona dolara dnevno, prema sudskim dokumentima.

Iako Apple još nije komentirao objavljenu izjavu, COO Squiller se uspio transformirati u svoju ulogu i predočio sudu nekoliko varijanti kako bi Apple mogao argumentirati u slučaju GTAT:

Na osnovu mojih razgovora s Appleovim rukovodiocima (ili Appleovih nedavnih izjava za štampu), očekivao bih da Apple, između ostalog, uvjerljivo tvrdi da (a) neuspjeh projekta safira nastaje zbog GTAT-ove nesposobnosti da proizvodi safir pod obostrano dogovorenim uvjetima; da je (b) GTAT mogao otići s pregovaračkog stola u bilo kojem trenutku 2013., ali je ipak na kraju svjesno ušao u posao nakon opsežnih pregovora jer je veza s Appleom predstavljala ogromnu priliku za rast; da (c) Apple je preuzeo značajan rizik ulaskom u posao; (d) da su sve specifikacije koje GTAT nije ispunio međusobno dogovorene; da (e) Apple nije ni na koji način nasilno ometao rad GTAT-a; da (f) Apple je sarađivao sa GTAT-om u dobroj vjeri i da (g) Apple nije bio svjestan štete (ili obima štete) koju je GTAT prouzrokovao tokom poslovanja. Pošto su Apple i GTAT pristali na nagodbu, nema razloga da u ovom trenutku detaljnije opisujem pojedine dijelove.

Kada je Squiller tako sažeto opisao čime će se Apple moći razmetati i pod kojim teškim uslovima za GTAT je stvoren cijeli posao, postavlja se pitanje zašto je GT Advanced uopće krenuo u proizvodnju safira za Apple. Međutim, sam Squiller će vjerovatno imati neka objašnjenja u vezi s prodajom vlastitih dionica u kompaniji. U maju 2014. godine, nakon prvih znakova problema u fabrici Mesa, prodao je 1,2 miliona dolara akcija GTAT-a i napravio plan za prodaju dodatnih akcija u ukupnoj vrednosti od 750 dolara u narednim mesecima.

Izvršni direktor GT Advanced-a Thomas Gutierrez također je prodao dionice na veliko, napravio je plan prodaje u martu ove godine, a 8. septembra, dan prije predstavljanja novih iPhonea koji nisu koristili safirno staklo iz GT-a, prodao je dionice u vrijednosti od 160 dolara.

Možete pronaći kompletnu pokrivenost slučaja Apple & GTAT ovdje.

Izvor: bogatstvo
.