Zatvori oglas

Dragi čitaoci, Jablíčkář vam ponovo ekskluzivno donosi još jedan primjerak iz predstojeće biografije Stevea Jobsa, koja će biti objavljena u Češkoj 15. novembra 11. Sada možete ne samo pre-order, ali da pročitam saradnju između Jobsa i Bona. Nastavljamo sa 31. poglavljem.

Obavještavamo čitaoca da je ovaj tekst skraćen i da nije prošao jezičku lekturu.

Steve Jobs i Bono

Frontmen U2 Bono je oduvijek bio veliki poštovalac Appleovog marketinškog umijeća. Njegov dablinski bend bio je najbolji na svijetu, ali su 2004. godine, nakon skoro trideset godina zajedničkog sviranja, odlučili da ožive svoj imidž. Izdala je sjajan novi album sa numerom koju je glavni gitarista The Edge proglasio "majkom svih rok melodija". Osjetivši da će mu trebati pomoć, Bono je odlučio nazvati Jobsa.

„Želio sam određenu stvar od Applea“, prisjeća se Bono. “Imali smo stazu pod nazivom vrtoglavica, koji je sadržavao ovaj agresivni gitarski rif za koji sam znao da će biti privlačan, ali samo ako bi ga ljudi čuli iznova i iznova." Brinuo se da je era promocije radijskih pjesama završena. Stoga je posjetio Jobsa u njegovoj kući u Palo Altu, zajedno prošetao vrtom i postigao neobičan dogovor. Tokom godina, U2 je odbio oko dvadeset tri miliona dolara u reklamnim ponudama. A Bono je sada želio da Jobs besplatno koristi njihovu pjesmu u reklami za iPod – ili barem kao dio dogovora na kojem svi dobivaju. "Nikada prije nisu radili nikakvu reklamu", kaže Jobs. "Ali gubili su mnogo zbog ilegalnih preuzimanja, svidjela im se naša iTunes trgovina i mislili su da im možemo pomoći da pronađu način da dopru do mlađe publike."

Bono je želio da u oglasu bude prikazana ne samo pjesma, već i bend. Bilo koji drugi izvršni direktor bi iskoristio priliku da ima U2 u besplatnom oglašavanju, ali Jobs se za sada suzdržavao. Apple nije imao nijednu slavnu osobu u svojim reklamama, samo siluete. (Oglas Boba Dilana tada nije postojao.) „Imate siluete obožavatelja“, rekao je Bono, „pa šta ako je sljedeći korak da se obrise siluete muzičara?“ Jobs je odgovorio da je to ideja vrijedna razmatrati. Bono je Jobsu ostavio kopiju neobjavljenog albuma Kako demontirati atomsku bombuda ih slušam. "On ih je jedini imao izvan benda", kaže Bono.

Uslijedio je niz pregovora. Džobs se sastao sa Jimmyjem Iovineom, čija je kompanija Interscope distribuirala muziku U2, u njegovoj kući u losanđeleskom naselju Holmby Hills. Sastanku je bio prisutan i menadžer Edgea i U2 Paul McGuiness. Još jedan sastanak održan je u Jobsovoj kuhinji. Ovdje je McGuiness zapisao u svoj dnevnik pojedine tačke budućeg sporazuma. U2 će se pojaviti u oglasu, a Apple će zauzvrat aktivno promovirati njihov album na različite načine, od bilborda do glavne iTunes stranice. Grupa neće dobiti nikakvu direktnu uplatu, ali će dobiti proviziju od prodaje posebne U2 iPod serije. Bono je, kao i Lack, bio uvjeren da U2 treba da dobije novac za svaki prodati iPod, ali je na kraju uspio barem djelimično da provede ovaj zahtjev. “Bono i ja smo zamolili Stevea da nam napravi crnog”, prisjeća se Iovine. "To nije bilo komercijalno sponzorstvo, to je bio sporazum u korist oba brenda."

“Htjeli smo svoj vlastiti iPod, nešto drugačije od ostalih bijelih”, prisjeća se Bono. "Htjeli smo crnu, ali Steve je rekao: 'Probali smo sve moguće boje, ali nijedna nije uspjela osim bijele.' Ali sljedeći put nam je pokazao crni model i izgledao je sjajno.”

Oglas je izmjenjivao energične kadrove slabo osvijetljenih članova benda s uobičajenim siluetama žene koja pleše sa iPod slušalicama u ušima. Spot je već snimljen u Londonu, ali ugovor U2 sa Appleom još uvijek nije zaključen. Jobsu se nije svidjela ideja o posebnom crnom iPod-u, štoviše, još nisu dogovoreni iznos tantijema i iznos sredstava koji će se potrošiti na promociju. Jobs je nazvao Jamesa Vincenta, koji je nadgledao rad na oglasu u oglasnoj agenciji, i rekao mu da prestane sa svime. "Na kraju vjerovatno neće doći do ničega", rekao je. „Oni ne shvataju koliku vrednost im dajemo. Sve će otići dođavola. Hajde da napravimo još jednu reklamu.” Vincent, dugogodišnji obožavatelj U2, znao je koliki će uspjeh biti reklama i za bend i za Apple, i molio je Jobsa da još jednom nazove Bona da pokuša riješiti stvari. Zato mu je Jobs dao Bonov broj telefona. Vincent je sustigao pjevačicu u njegovoj kuhinji u Dablinu.

"Mislim da to neće uspjeti", rekao je Bono Vincentu. "Čini se da se bendu to ne sviđa." "Kad smo bili dečaci, govorili smo da se nikada nećemo jebati", odgovorio je Bono. Vincent, iako mu rok sleng nije bio stran, upitao je Bona na šta tačno misli. "Da nećemo raditi sranja samo zbog novca", objasnio je Bono. „Brinemo se o navijačima. A mi bismo se osjećali kao da smo ih protrljali da smo glumili u reklami. Ne želimo. Žao mi je što smo izgubili vaše vrijeme.'

Vincent ga je pitao šta još Apple može učiniti da se to dogodi. "Dajemo vam najvrednije što imamo - našu muziku", rekao je Bono. „A šta nam dajete na parčetu? Oglašavanje. Ali naši fanovi će misliti da je to reklama za vas. Treba nam nešto više.” Vincent nije znao u kojoj su fazi pregovori za specijalnu verziju iPod-a za U2 i naknade, pa je odlučio da se kocka. "Ovo je nešto najvrednije što vam možemo dati", rekao je Bonu. Bono se za ovo zalagao otkako je prvi put sreo Jobsa, pa je to prihvatio. "To je sjajno, ali morate mi reći hoćemo li to zaista učiniti."

Vincent je odmah nazvao Jonyja Ivea, još jednog velikog obožavatelja U2 (prvi put ih je vidio na koncertu u Newcastleu 1983.) i objasnio mu situaciju. Ive je rekao da se već poigrava s dizajnom crnog iPod-a sa crvenim kontrolnim kotačićem kako je zamislio Bono kako bi odgovarao bojama na omotu albuma Kako demontirati atomsku bombu. Vincent je nazvao Jobsa i predložio mu da pošalje Ivea u Dublin da pokaže bendu kako će izgledati crno-crveni iPod. Jobs se složio. Vincent je nazvao Bona i pitao ga da li poznaje Jonyja Ivea. Nije znao da su se njih dvoje već upoznali i da su se divili jedno drugom. „Poznajem li Jonya Ivea?“ Bono se nasmijao. „Volim tog dečka. Ja pijem vodu u kojoj se on kupa.'

"Snaga", odgovorio je Vincent. "Ali šta ako vas je posjetio i pokazao vam kako dobro može izgledati vaš iPod?"

„U redu, doći ću po njega u svom Maseratiju“, odgovorio je Bono. „On će živeti sa mnom. Izaći ćemo zajedno i zajedno se dobro pojesti."

Sledećeg dana, kada sam krenuo u Dablin, Vincent je morao da ukroti Džobsa, koji je ponovo počeo da razmišlja o svemu. „Ne znam da li nam ide dobro“, rekao je. "Ne bismo to uradili ni za koga drugog." Brinuo je o postavljanju presedana za druge umjetnike koji bi također mogli htjeti proviziju za svaki prodati iPod. Vincent ga je uvjeravao da će ugovor sa U2 biti poseban.

“Jony je došao u Dablin i smjestio sam ga u svoju gostinsku kuću. To je mirno mjesto uz stazu, s pogledom na more“, prisjeća se Bono. „Pokazao mi je ovaj prelepi crni iPod sa crvenim točkom i ja sam rekao, u redu, hajde da to uradimo, a oni su otišli u lokalni pab da razmisle o nekim detaljima, a zatim su nazvali Džobsa u Cupertinu da pitaju da li se slaže. Jobs se neko vrijeme prepirao oko oblika nekih aranžmana i dizajna, što je ostavilo veliki utisak na Bona. “Zaista je nevjerovatno kako je izvršnom direktoru stalo do takvih detalja”, rekao je. Kada je sve bilo dogovoreno, Bono i Ive su otišli da ga popiju. Obojica su kod kuće u kafani. Nakon nekoliko pinta, odlučili su da pozovu Vincenta u Kaliforniju. Nije bio kod kuće, pa mu je Bono ostavio poruku na telefonskoj sekretarici - onu koju Vincent nikada neće izbrisati. "Bubbly Dablin ovdje, sjedimo ovdje s tvojim prijateljem Jonyjem," jecao je Bono. “Popili smo nekoliko pića i uživamo u našem prekrasnom iPod-u, ne mogu ni vjerovati da postoji i da ga držim u ruci. Hvala!”

Jobs je iznajmio pozorište u San Joséu kako bi proslavio novu reklamu i specijalno izdanje iPod-a. Na sceni su mu se pridružili The Edge i Bono. Prodavši 840 ploča u prvoj sedmici, album je odmah zasjeo na vrh top-lista Billboard. Bono je tada rekao u štampi da je snimio reklamu bez naknade jer "U2 zarađuje od oglašavanja koliko i Apple". Jimmy Iovine je dodao da će to također pomoći bendu da se "približi mlađoj publici".

Vrijedi napomenuti da je veza s proizvođačem kompjutera i elektronike pomogla rok bendu da impresionira mlade slušatelje. Bono je kasnije rekao da nije svaki posao sa velikom korporacijom dogovor sa đavolom. "Pogledajte ga dobro", rekao je Gregu Knotu, muzičkom recenzentu iz Chicago Tribune. „Đavo ovde je gomila kreativnih ljudi, ljudi kreativnijih od većine rokera. A njihov frontmen je Steve Jobs. Zajedno, ovi ljudi su stvorili najljepši umjetnički objekt u muzičkoj kulturi još od vremena električne gitare. To je iPod. Zadatak umjetnosti je da se bori protiv ružnoće.”

Godine 2006, Bono je ponovo pozvao Jobsa da sarađuje. Ovoga puta bila je to kampanja Product Red, čiji je cilj bio prikupljanje novca za osobe oboljele od AIDS-a i širenje svijesti javnosti o borbi protiv ove bolesti u Africi. Džobs nije bio veliki filantrop i nikada nije bio zainteresovan za dobrotvorne svrhe. Ali odlučio je da Bonovoj kampanji posveti poseban crveni iPod. Međutim, ovaj korak nije napravio s čistim entuzijazmom. Na primjer, nije mu se svidjelo što je ime Apple trebalo da se pojavi u zagradi pored riječi u kampanji RED (crveno) u superskriptu – (JABUKA)RED. "Ne želim da stavljam Apple u zagrade", namjerno je izjavio. A Bono ga je ubeđivao: „Ali Steve, ovako izražavamo jedinstvo u ovom slučaju, razgovor je dobio strastvenu preokret, rasplamsala se svađa i počele su padati oštrije reči. Onda su se dogovorili da spavaju na njemu. Na kraju je, na neki način, Jobs popustio. Bono može raditi što želi u oglašavanju, ali Jobs nikada neće staviti ime Apple u zagrade na bilo koji od svojih proizvoda ili u bilo kojoj od svojih trgovina. Na iPod-u je bio natpis (PRODUCT)RED, ne (JABUKA)RED.

„Stiv može da se zapali“, priseća se Bono, „ali ti trenuci su nas mnogo zbližili, jer u životu ne sretneš mnogo ljudi sa kojima možeš da vodiš tako strastvene razgovore. Veoma je tvrdoglav, ima svoje mišljenje o svemu. Svaki put kada sam razgovarao s njim nakon nekog od naših koncerata, on je imao mišljenje o tome.” Jednog odmora 2008. Jobs je iznajmio jahtu i pristao je u blizini Bonove rezidencije. Zajedno su večerali, a Bono je puštao snimke pjesama koje su on i bend pripremali za nadolazeći album Nema linije na horizontu. Uprkos prijateljstvu, Džobs nije uzeo salvete. Pokušali su da se dogovore oko više reklama i specijalnog izdanja pesme Idite na čizme, ali se nisu mogli dogovoriti. Kada je Bono povredio leđa 2010. i morao je da otkaže turneju, Pauel mu je poslao poseban poklon paket koji je uključivao DVD komičnog dua Flight of the Conchords, knjigu Mozartov mozak i borbeni pilot, med od njegovih pčela i krema protiv bolova. Jobs je priložio svoju poruku uz posljednju stavku: "Krema protiv bolova - stvarno volim ove stvari."

.