Zatvori oglas

Kada je Apple najavio sopstvenu platformu za FaceTime video pozive na predstavljanju iPhonea 4, sigurno nisam bio jedini koji je bio skeptičan. Video ćaskanje je dostupno samo putem WiFi veze i može se obaviti samo na najnovijim iPhone i iPod touch uređajima do sada. Apple to naziva prekretnicom u video pozivima, ali nije li to više "prekretnica"? Evo malog razmišljanja na temu video poziva – ne samo na iPhoneu.

Naive FaceTime

Uvođenje alternative bilo kojoj dobro uspostavljenoj usluzi je često oklada na lutriji i u mnogim slučajevima završava neuspjehom. Sa svojim FaceTime-om, Apple pokušava stvoriti hibrid između klasičnih video poziva i video chata. U prvom slučaju radi se o minimalno korištenoj usluzi. Gotovo svaki novi mobilni telefon ima prednju kameru, i iskreno, koliko vas je ikada koristilo nju za video poziv? Drugi slučaj ima više smisla. Besplatan video će zasigurno privući više ljudi nego da su morali dodatno platiti za njega, ali postoje dva glavna ograničenja:

  • 1) Wi-Fi
  • 2) Platforma.

Ako želimo koristiti FaceTime, ne možemo bez WiFi veze. U trenutku poziva, obje strane moraju biti povezane na bežičnu mrežu, inače se poziv ne može obaviti. Ali to je danas gotovo utopija. Amerikanci, koji imaju WiFi pristupne tačke na svakom ćošku u velikim gradovima, možda nisu ograničeni ovim ograničenjem, ali nama, stanovnicima ne baš previše tehnološkog ostatka svijeta, ostavlja slabu šansu da se povežemo s dotičnom osobom u tačnom trenutku kada smo oboje na WiFi. Odnosno, osim ako oboje nismo posebni sa povezanim ruterom.

Ako se prisjetite neke od Apple-ovih FaceTime reklama, možda ćete se sjetiti snimka doktora koji izvodi ultrazvuk na budućoj majci, a druga strana, prijatelj na telefonu, ima priliku vidjeti svoje buduće potomstvo na monitor. Sada se prisjetite kada ste se posljednji put povezali na WiFi u ordinaciji vašeg liječnika. Zar se ne sećaš? Pokušajte "nikad". A kao što znamo – nema WiFi, nema FaceTime. Druga tačka praktički potpuno isključuje korištenje FaceTime-a. Video pozivi se mogu obavljati samo između uređaja iPhone 4 – iPod touch 4G – Mac – iPad 2 (barem se pretpostavlja ova mogućnost). Sada izračunajte koliko vaših prijatelja/poznanika/rođaka posjeduje jedan od ovih uređaja i s kim biste željeli da obavite video poziv. Zar ih nema mnogo? I iskreno, jeste li iznenađeni?

Dominantni Skype

S druge strane barikade je usluga koju svakodnevno koriste milioni ljudi širom svijeta. Tokom svog postojanja, Skype je postao svojevrsni sinonim i standard za video ćaskanje. Zahvaljujući dinamičkoj listi kontakata, odmah možete vidjeti koga možete nazvati, tako da ne morate brinuti o tome da li je dotična osoba zaista povezana na bežičnu mrežu. Još jedna velika prednost je što je Skype cross-platform. Možete ga pronaći na sva tri operativna sistema (Windows/Mac/Linux) i polako na svakoj mobilnoj platformi pametnog telefona.

Nije bilo tako davno da je Skype omogućio video pozive korisnicima iPhone-a na iPhone-u 4 koristeći prednju (i zadnju) kameru Apple telefona. To je možda stavilo posljednji ekser u FaceTimeov lijes. Korisnicima daje izbor - da koriste provjerenu uslugu koju koristimo ja i moji poznanici ili da se upuste u nepoznate vode pseudo-video poziva po protokolu koji praktički niko ne koristi? Šta će biti vaš izbor? FaceTime nema ništa dodatno za ponuditi u odnosu na Skype, dok Skype nudi sve što FaceTime radi i puno više.

Osim toga, sociologija bilježi i Skype rješenje. Ljudi koji koriste video chat u nekom obliku odvajaju ga od telefonskih poziva. Razgovor preko telefona za nas je postao normalna rutina, nešto što radimo sa uređajem pričvršćenim za uho, a da pritom još možemo da radimo puno drugih stvari – hodamo, peglamo, vozimo (ali Jablíčkář nije odgovoran za gubitak tačke vožnje). S druge strane, video ćaskanje je svojevrsni simbol mira. Ono za šta sjedimo kod kuće, legnemo i znamo da nećemo stići do podzemne željeznice za minut. Ideja da hodamo ulicom sa ispruženom rukom koja drži telefon u cilju da nam druga strana barem vidi lice prilično je komična i koristit će samo sitnim uličnim lopovima. Upravo zbog toga je malo vjerovatno da će video pozivi uskoro postati uobičajena metoda mobilne komunikacije. Kao završni argument navešću da se video preko Skype-a može prenositi i preko mobilne 3G mreže.

Ostaje samo da se proglasi konačni ortel i okruni pobjednik. Međutim, može li se govoriti o pobjedniku kada se praktično nije dogodila borba? Internet i svijet tehnologije puni su ambicioznih projekata, od kojih neki uspijevaju, a mnogi ne. Prisjetimo se, na primjer, starijeg Appleovog projekta - OpenDoc ili sa Google-a – talas a zujanje. Potonji je trebao biti, na primjer, alternativa uspostavljenoj Twitter mreži. I kakav je Buzz bio. Zato se bojim da će prije ili kasnije FaceTime završiti u digitalnom ponoru povijesti, nakon čega će uslijediti još jedan društveni eksperiment iz Applea tzv. Ping.

.