Povodom razvojne konferencije WWDC 2020, Apple nam je predstavio prilično fundamentalnu novinu u obliku Apple Silicon-a. Konkretno, za svoje računare, počeo je da se udaljava od Intelovih procesora, koje je zamenio sopstvenim rešenjem zasnovanim na drugačijoj arhitekturi. Apple je odmah na početku spomenuo da će njegovi novi čipovi podići Macove na potpuno novi nivo i donijeti poboljšanja u gotovo svim smjerovima, posebno u pogledu performansi i potrošnje.
Ali takva promjena nije sasvim jednostavna. Zato je velika većina Apple fanova najavi ovog Apple Silikona pristupila s oprezom. Zaista nema čemu da se čudite. Kao što je uobičajeno kod tehnoloških kompanija, tokom prezentacije se može uljepšati gotovo sve, uključujući i sve vrste grafikona. U svakom slučaju, nije dugo trebalo i dobili smo prvi trio Mac računara sa Apple Silicon čipom, ili Apple M1. Od tada su pušteni čipovi M1 Pro, M1 Max i M1 Ultra, tako da je Apple pokrio ne samo osnovne modele, već i usmjerene na high-end uređaje.
Prijatno iznenađenje za sve ljubitelje jabuka
Kao što smo već spomenuli, promjena platforme nikada nije laka. Ovo se višestruko odnosi na slučajeve kada se koristi prilagođeni čip, koji se po prvi put pokazuje svijetu. Naprotiv. U takvim slučajevima doslovno se očekuju svakakve komplikacije, sitne greške i određeni oblik nesavršenosti. Ovo je dvostruko više tačno u slučaju Applea, u čije su računare mnogi ljudi izgubili povjerenje. Zaista, ako pogledamo Macove od 2016. do 2020. godine (prije dolaska M1), vidjet ćemo u njima prilično razočarenje uzrokovano pregrijavanjem, slabim performansama i ne baš lijepim trajanjem baterije. Uostalom, zbog toga su se uzgajivači jabuka podijelili u dva tabora. U većoj, ljudi su računali na spomenutu nesavršenost Apple Silicon-a i nisu imali puno povjerenja u tranziciju, dok su drugi i dalje vjerovali.
Iz tog razloga, predstavljanje Mac mini, MacBook Air-a i 13″ MacBook Pro-a mnogima je oduzelo dah. Apple je isporučio upravo ono što je obećao tokom same prezentacije – fundamentalno povećanje performansi, manju potrošnju energije i natprosječno trajanje baterije. Ali to je bio samo početak. Instaliranje takvog čipa u osnovne Mac računare nije moralo biti toliko komplikovano – štaviše, zamišljena letvica je postavljena prilično nisko u odnosu na prethodne generacije. Pravi test za kompaniju iz Cupertina bio je može li se nadovezati na uspjeh M1 i osmisliti kvalitetan čip za vrhunske uređaje. Kao što vjerovatno već znate, uslijedio je par M1 Pro i M1 Max, gdje je Apple još jednom šokirao sve svojim performansama. Gigant je zaključio prvu generaciju ovih čipova ovog marta predstavljanjem Mac Studio računara sa M1 Ultra čipom – ili najboljim što Apple Silicon trenutno može da ponudi.
Budućnost Apple silikona
Iako je Apple imao znatno bolji početak od Apple Silicon-a nego što je većina Appleovih fanova očekivala, još uvijek nije pobijedio. Prvobitni entuzijazam već jenjava i ljudi su se brzo navikli na ono što im novi Macovi nude. Tako da će sada gigant morati da se nosi sa malo težim zadatkom - da održi korak. Naravno, pitanje je kojim tempom će jabučni čips nastaviti da napreduje i čemu se zapravo možemo radovati. Ali ako nas je Apple već toliko puta uspio iznenaditi, možemo računati na to da se definitivno imamo čemu radovati.
Naravno... prelazak na ARM je prošao nevjerovatno dobro... osim što većina aplikacija (ne samo igara) još uvijek radi samo na x86 (ili amd64) i na ARM-u (aarch64) samo preko rossetta2... pa, vidjećemo . Apple-ovi novi CPU/APU-i su odlični, ali troše svoje performanse na prevođenje instrukcija sa x86... nadamo se da će se poboljšati.
Bio bih oprezan sa "većinom aplikacija". Imam 1 aplikacije na svom M43 mac-u, a samo 2 aplikacije trebaju rossetta.
Upravo. Većina stvari ide nativno na M1. Vjerovatno imam samo Messenger za informacije. Performanse, izdržljivost i temperatura 14-inčnog M1 Pro su dragulj. Ovdje sam ponovo instalirao dva Maca. MBP 14 sa M1 pro i MBP pro 13 intel i5 2020. I 16gb Ram i 1Tb disk. Isti softver. M1 je brži sat vremena, kompjuter je hladan, radio je samo na bateriju tokom cijele instalacije, a nakon instalacije baterija je bila 70 posto. Intel je usporio, morao je biti povezan na mrežu, jer ne bi radio i trajalo je sat vremena duže. Prelazak na ARM bila je teška odluka