Zatvori oglas

Apple je 23. oktobra 2012. predstavio svijetu ažurirani iMac. Čekao sam duge mjesece, nadajući se njegovom nastupu na svakom od posljednja tri glavna predavanja. O prelasku na novu platformu razmišljam još od početka 2012. godine, ali prelazak je samo za domaće potrebe. U mom radu, primarna platforma je i dalje Windows i vjerovatno će biti još dugo. Sa ove tačke gledišta biće napisani i sljedeći paragrafi. Subjektivna ocjena se ne odnosi samo na hardver kao takav, već i na softver koji je za mene potpuno nov.

Na početku treba napomenuti da su inovacije u novom iMac modelu prilično fundamentalne. Ne radi se samo o povećanju performansi i nekoliko dodatnih sitnica, kao što je uobičajeno, već je došlo do promjene u dizajnu i nekim tehnologijama. iMac sada ima oblik suze, tako da optički izgleda veoma tanko, sa najvećim komponentama koje se nalaze oko sredine leđa, koja prelazi u postolje. Prednja strana je praktično identična prethodnim modelima.

Prvi korak. Kliknite, platite i čekajte

Ako ne kupite neku standardnu ​​konfiguraciju, na primjer od češkog dilera, vjerovatno ćete čekati i čekati. I onda opet čekaj. Narudžbu sam poslao 1. decembra 2012. godine, a paket sam preuzeo tačno 31. decembra ujutru u centralnom magacinu TNT-a. Pored toga, izabrao sam nestandardnu ​​konfiguraciju sa i7 procesorom, Geforce 680MX grafičkom karticom i Fusion Drive-om, što je moglo značiti dodatni dan.

Moram reći da zahvaljujući usluzi dostave TNT Express imate priliku pratiti pošiljku od prijema do isporuke. Danas je to standardna usluga, ali i pravi adrenalin ako se jako veselite svom paketu. Na primjer, otkrit ćete da su iMacovi pokupljeni u Šangaju, a zatim odletjeli iz Pudonga. U najmanju ruku, proširit ćete svoje geografsko znanje. Ali možete i sa porukom "Kašnjenje zbog greške pri rutiranju. Akcije oporavka su u toku" da biste saznali da je vaša pošiljka greškom poslana iz Koldinga u Belgiju umjesto u Češku. Za one slabije prirode, preporučam da čak i ne prate pošiljku.

Drugi korak. Gdje da potpišem?

Kada sam primio paket, iznenadio sam se koliko je kutija mala i lagana. Očekivao sam malo drugačiju težinu i dimenzije, ali sam vjerovao da me niko nije prevario i ne bih raspakirao kutiju punu kineske odjeće.

Nakon otvaranja klasične smeđe kutije, bijela kutija sa slikom iMac-a na prednjoj strani viri u vas. Kompjuter je stvarno upakovan i bio sam iznenađen koliko je sve urađeno u detaljima. Sve je dobro umotano, zalijepljeno. Nigdje ni traga ni traga kineskog maloljetnog radnika.

Nećete naći mnogo u paketu. Prvo što vas pogleda je kutija sa tastaturom i, u mom slučaju, sa Magic Trackpadom. Zatim samo sam iMac i kabl. To je sve. Bez CD-ova sa prošlogodišnjim softverskim blokbasterima, bez demo verzija i bez reklamnih letaka. Samo ništa. Kažete, malo muzike za toliki novac? Ali negde... To je upravo ono što ćete dodatno platiti. I tastatura i Magic Trackpad su bežični, pristup mreži može biti putem Wi-Fi mreže. Jednostavno i jednostavno, plaćate jedan kabl za stolom. Ne treba ti ništa više.

Paket takođe uključuje češki priručnik.

Treći korak. Vežite se, letimo

Prvi start bio je pun napetosti. Bio sam veoma radoznao koliko je OS X brz u poređenju sa Windowsom. Nažalost, moja procjena će biti malo nepravedna, jer iMac ima Fusion Drive (SSD + HDD), a ja još nisam radio sa SSD-om na Windows-u. Ako zanemarim apsolutno prvo pokretanje sa nekom personalizacijom, hladno pokretanje na desktopu traje respektabilnih 16 sekundi (iMac model iz 2011. sa tvrdim diskom počinje za cca. 90 sekundi, napomena urednika). S tim da to ne znači da se još nešto čita dok se desktop prikazuje. Radna površina se upravo pojavljuje i možete početi sa radom. Postoji još jedna stvar vezana za Fusion Drive. Zahvaljujući tome, sve počinje praktično odmah. Sistem jednostavno reaguje odmah i aplikacije se pokreću bez nepotrebnog čekanja.

Sirova izvedba

Ekstraskupa kombinacija Intel Core i7 procesora, GeForece GTX 680MX i Fusio Drive je pakao. Za svoj novac dobijate jedan od najmoćnijih desktop procesora današnjice, odnosno Core i7-3770 tip, koji je fizički četvorojezgarni sa Hyper-Threading funkcijom, praktično osam jezgara. S obzirom da na iMac-u ne radim nikakve složene zadatke, ovaj procesor nisam uspio iskoristiti ni do 30% sa standardnim radom. Reprodukcija Full HD videa na dva monitora je zagrijavanje za ovo čudovište.

GTX 680MX grafička kartica iz NVidia je najmoćnija mobilna grafička kartica koju danas možete kupiti. Prema veb lokacijama kao što je notebookcheck.net, performanse su ekvivalentne prošlogodišnjem desktop Radeon HD 7870 ili GeForce GTX 660 Ti, što znači da ako volite da igrate igrice, iMac će pokretati sve aktuelne naslove u izvornoj rezoluciji sa visokim detaljima. Ima dovoljno snage za to. Testirao sam samo tri naslova do sada (World of Warcraft sa zadnjim diskom sa podacima, Diablo III i Rage) i sve radi na maksimalno mogućim detaljima u nativnoj rezoluciji bez oklijevanja i sa dovoljnom marginom, osim možda za WoW koji na mjestima sa velikim brojem igrača dostigla granicu od 30 frejmova sa uobičajenih 60-100. Diablo i Rage su već bojanke za ovaj hardver, a frekvencije renderiranja ne padaju ispod 100 FPS.

Fusion Drive

Ukratko ću spomenuti Fusion Drive. Budući da je u suštini kombinacija SSD diska i klasičnog HDD-a, ova pohrana može iskoristiti prednosti oba. Dobijate vrlo brz odgovor aplikacija i vaših podataka, ali se također ne morate toliko ograničavati prostorom za pohranu. SSD u iMac-u ima kapacitet od 128 GB, tako da nije samo klasična disk keš memorija, već prava pohrana u koju sistem inteligentno pohranjuje podatke koje često koristite. Prednost ovog rješenja je očigledna. Ne morate sami da gledate podatke koji su vam važni, ali sistem će to uraditi umesto vas. Ovo eliminiše potrebu da se pitam da li imam fajlove ovde ili tamo. Jednostavno radi i za sada dobro.

Također je dobro napomenuti da ovo nije revolucionarna i nova tehnologija, jer se već neko vrijeme koristi u serverima, na primjer. Apple je upravo uradio ono što radi najbolje. On je podesio tehnologiju kako bi je doveo do desktopa, široke mase, što je svaka kompanija prije njega mogla učiniti, ali nije.

Jačina zvuka računara

Još jedna stvar vezana je za monstruozne performanse koje se kriju u elegantnom kućištu iMac-a – buka. iMac je potpuno tiha mašina u normalnim okolnostima. Međutim, to ne znači da ako ga udavite u vodi, on vas neće obavijestiti o vama. Uspio sam da okrenem ventilator za hlađenje do jedva čujnih brzina nakon otprilike tri sata igranja World of Warcrafta. Srećom, hlađenje je funkcioniralo tako da se ventilator vrtio neko vrijeme, a onda pola sata više nisam znao za to. Sa ove tačke gledišta, ocenjujem iMac veoma pozitivno. Sjećam se jako dobro kutija ispod stola koje su prigušile čak i zvuk kroz slušalice, a druga osoba u prostoriji se naprezala od iščekivanja kada će se čudna kutija podići i odletjeti. Srećom, to se ovdje ne dešava. Sve u svemu, hlađenje je promišljeno nekako bolje u odnosu na prethodnu generaciju. Sjećam se da se prethodni iMac prilično zagrijao, zadnja strana mu je bila prilično topla, ali kod modela iz 2012. osjećate više topline uglavnom oko priključka za bazu, ali tijelo je inače hladno.

Povezanost sa okolinom

iMac ima gigabitni Ethernet konektor, dva Thunderbolt porta, četiri USB 3 porta, čitač SDXC kartica i priključak za slušalice. To je sve. Nema HDMI, FireWire, VGA, LPT, itd. Ali iz vlastitog iskustva znam da mi trebaju najviše dva USB-a, a HDMI sam već zamijenio Thunderbolt portom sa reduktorom za 4$.

Zadnja strana iMac-a sa portovima.

Još jednom, trostruko ura, iMac zapravo ima USB 3. Možda to ni ne znate, ali broj eksternih drajvova koje imate kod kuće već podržava ovaj interfejs i to radi toliko dugo da sam zaboravio na njega. Još više sam se iznenadio kada su podaci sa običnog eksternog diska odjednom počeli da se kreću brzinom od 80 MB/s, u poređenju sa uobičajenih 25 MB/s.

Odsustvo bilo kakvog optičkog mehanizma izaziva malo konfliktnije osjećaje. Nalazimo se u prelaznom periodu kada optički mediji više nikome nisu potrebni, ali svi ih imaju. Da li ću morati da kupim eksterni disk za ovo? Neću. Koristio sam stari laptop da prenesem sačuvane podatke sa CD/DVD-a, koji će se vratiti u ormar. To mi je razjasnilo stvari, ali mislim da većina ljudi neće biti toliko tolerantna.

Display

Ekran je najdominantnija stvar na iMac-u i nije ni čudo. Aktuelna generacija sigurno muči mnoge laike pitanjem gdje se zapravo kompjuter nalazi u tom displeju, jer su dijelovi računara sakriveni vrlo pristojno.

Usuđujem se reći da velika većina domaćinstava kod kuće ima monitore sa cijenom od 3 do 6 hiljada kruna dimenzija od 19" do 24". Ako i vi pripadate ovoj kategoriji, onda će vas ekran novog iMac-a doslovno staviti na guzicu. Nećete odmah primijetiti razlike, već samo kada pogledate fotografije, aplikacije itd. koje poznajete sa svog starog monitora na svom iMac-u. Prenos boja je neverovatno jak. Uglovi gledanja su toliko veliki da ih verovatno nikada nećete koristiti. Zahvaljujući rezoluciji od 2560 x 1440 piksela, mreža je zaista dobra (108 PPI) i nećete vidjeti zamućenje sa normalne udaljenosti. Nije Retina, ali definitivno ne morate očajavati.

Poređenje odsjaja ekrana. Lijevi iMac 24″ model 2007 vs. 27″ model 2011. Autor: Martin Máša.

Što se refleksije tiče, displej je subjektivno negde između klasičnog sjajnog i mat. Još uvijek je staklo i stoga se stvaraju refleksije. Ali ako uporedim ekran sa prethodnom generacijom, ima mnogo manje refleksije. Tako da nećete imati problema u normalno osvijetljenoj prostoriji. Ali ako vam sunce sija preko ramena, ni ovaj ekran verovatno neće biti prava stvar. Lično, još se navikavam na dijagonalu koja je u mom slučaju 27″. Područje je zaista ogromno, a sa standardne udaljenosti vaše vidno polje već pokriva cijelo područje, a rubove možete vidjeti dijelom perifernim vidom, što znači da morate pomicati očima preko tog područja. I nažalost rješenje je da se ekran ne pomjeri dalje od stolice, jer su neke OS X kontrole toliko male (npr. detalji fajla) da ih ne mogu dobro vidjeti.

Zvuk, kamera i mikrofon

Pa, kako da kažem. Zvuk sa iMac-a je jednostavno… sranje. Očekivao sam malo više uprkos vitkosti cijelog kompjutera. Zvuk je potpuno ravan, nejasan i pri većoj jačini jednostavno para uši. Zato uzmite to kakav jeste, ali nemojte računati na neko audiofilsko iskustvo. Za to morate kupiti nešto drugo. Naravno, zvuk iz slušalica već ima sve što je potrebno i to je također određeno rješenje. Mikrofon je sasvim u redu, niko se nije žalio na kvalitet tokom FaceTime poziva, tako da nemam šta zamjeriti.

Kamera je takođe solidna rezerva. Opet, očekivao sam nešto malo bolje. Kamera daje sliku prilično van fokusa, ne fokusira se ni na koji način i to se vidi. Nekakvo prepoznavanje lica pa samim tim i pomenuti autofokus, koji poznajemo sa iPhonea, kod nas se jednostavno ne dešava. Šteta.

Pribor

Sa iMac-om ne dobijate mnogo. Osnovni paket uključuje aluminijumsku bežičnu tastaturu, a zatim imate izbor da li želite miš ili trackpad. Imao sam prilično jednostavan izbor. Odabrao sam trackpad jer koristim kvalitetan Logitech miš, ali uglavnom smo htjeli isprobati nešto novo. Osim toga, privukli su me i gestovi, koji se malo više mogu koristiti na trackpadu nego na mišu.

Radionička obrada i jednog i drugog je na veoma pristojnom nivou. Tastatura ima pristojan podizanje i tasteri dobro reaguju, jedino na šta bih se zamerio je izvesna igra tastera u kretanju sa strane, lagano se klate. Malo je jeftino, ali možete se naviknuti. Trakpad je, jednom riječju, dragulj. Jednostavna aluminijsko-plastična ploča sa savršenom osjetljivošću. Jedina stvar na koju bih se požalio je da je pritisak pritiska prejak, posebno u gornjem dijelu trackpada jedva da imate priliku da kliknete. Konačno sam to riješio uključivanjem softverskog klika dvostrukim dodirom na touchpad, što nije podešeno po defaultu. Ali ono što je najviše na Magic Trackpad-u su već pomenuti gestovi. Kao dugogodišnji korisnik Windows-a, moram reći da je ovo najbolja stvar u vezi sa OS X-om ikada. Rad sa pokretima je brz, efikasan i lak. Prvih nekoliko dana sam i dalje tu i tamo koristio miš jer sam bio spor sa trackpadom, ali nakon 14 dana miš je na stolu isključen i sve što koristim je ovaj čarobni pad. Osim toga, ako neko ima problem s bolom u zglobu, ova igračka će mu se svidjeti samo malo više.

U zaključku, kupiti ili ne?

Kao što vidite, već sam sebi odgovorio prije nekog vremena. S vremenom morate sebi reći da da biste donijeli istu odluku, morate biti pomalo obožavatelj brenda, tehnologije, dizajna ili jednostavno želite da se ističete, a novac nije faktor. Ja sam pomalo od svih. Pošto već imam druge Apple proizvode, ovo je samo još jedan dio kućnog ekosistema koji se slaže s ostalim dijelovima. Očekivao sam da će ova mašina dodatno povezati postojeće uređaje, što odlično radi.

Vrhunske performanse koje će vam trajati još nekoliko godina za bilo koji rad kod kuće. Između ostalog, dobićete vrhunski monitor koji inače verovatno ne biste mogli da priuštite. Sve to upakovano u dizajn koji izaziva emocije i koji neće osramotiti nijedan dom. Kupovinom iMac-a automatski prelazite na novu platformu koja je mnogo preuzela iz svijeta iPhonea i iPada, što će odgovarati mnogima.

Autor: Pavel Jirsak, twitter nalog @Gabrieluss

.