Zatvori oglas

Prošle sedmice su bili upravo takvi dvije godine od smrti vizionara i suosnivača Applea, Stevea Jobsa. Naravno, ovaj čovjek i ikona tehnološkog napretka ostao je u sjećanju, a mnoga sjećanja vezana su i za Jobsov komercijalno najuspješniji proizvod - iPhone. U suštini, prvi pametni telefon te vrste i prvi takav masovni tehnološki proizvod ugledao je svjetlo dana 9. januara 2007. godine.

Fred Vogelstein je govorio o ovom velikom danu za Apple i poteškoćama u razvoju iPhonea. Ovo je jedan od inženjera koji je učestvovao u iPhone projektu i podijelio svoja sjećanja sa novinama The New York Times. Informacije su Vogelsteinu dali i najvažniji ljudi za iPhone, kao što su Andy Grignon, Tony Fadell ili Scott Forstall.

Noć prije predstavljanja prvog telefona sa simbolom ugrizene jabuke bila je zaista zastrašujuća, kaže Andy Grignon. Steve Jobs se pripremao da predstavi prototip iPhone-a, koji je još bio u fazi razvoja i pokazao je niz fatalnih tegoba i grešaka. Dešavalo se da je poziv nasumično prekinut, telefon izgubi internet vezu, uređaj se zamrzne, a ponekad i potpuno isključi.

Taj iPhone je mogao reproducirati dio pjesme ili videa, ali ne može pouzdano reproducirati cijeli snimak. Sve je funkcionisalo u redu kada se pošalje e-mail, a zatim surfa internetom. Ali kada ste te radnje radili suprotnim redoslijedom, rezultat je bio neizvjestan. Nakon sati raznih pokušaja, razvojni tim je konačno došao do rješenja koje inženjeri nazivaju "zlatni put". Nadležni tehničari su isplanirali niz naredbi i radnji koje su se morale izvršiti na određen način i po preciznom redoslijedu kako bi izgledalo da sve funkcionira kako treba.

U vrijeme predstavljanja originalnog iPhonea bilo je samo 100 jedinica ovog telefona, a ovi primjerci su pokazali značajne nedostatke u kvalitetu proizvodnje kao što su vidljive ogrebotine na tijelu ili veliki razmaci između ekrana i plastičnog okvira okolo. Čak je i softver bio pun grešaka, pa je tim pripremio nekoliko iPhone uređaja kako bi izbjegao probleme s memorijom i iznenadna ponovno pokretanje. Istaknuti iPhone je također imao problem sa gubitkom signala, pa je bio programiran da trajno prikazuje maksimalni status veze u gornjoj traci.

Uz Jobsovo odobrenje, programirali su ekran da stalno prikazuje 5 crtica, bez obzira na stvarnu jačinu signala. Rizik da iPhone izgubi signal tokom kratkog demo poziva bio je mali, ali je prezentacija trajala 90 minuta i postojala je velika šansa za prekid.

Apple je u osnovi sve kladio na jednu karticu, a uspjeh iPhonea umnogome je ovisio o njegovim besprijekornim performansama. Kako je objasnio Andy Grignon, kompanija nije imala rezervni plan u slučaju neuspjeha, tako da je tim bio pod zaista ogromnim pritiskom. Problem nije bio samo u signalu. Prvi iPhone imao je samo 128 MB memorije, što je značilo da se često morao ponovo pokretati da bi se oslobodila memorija. Iz tog razloga, Steve Jobs je imao nekoliko komada na pozornici kako bi u slučaju problema mogao preći na drugu i nastaviti svoju prezentaciju. Grignon je bio zabrinut da postoji previše mogućnosti da iPhone propadne uživo, a ako nije, bojao se u najmanju ruku velikog finala.

Kao veliko finale, Jobs je planirao da prikaže vodeće karakteristike iPhone-a koje rade odjednom na jednom uređaju. Pustite muziku, odgovorite na poziv, odgovorite na drugi poziv, pronađite i pošaljite fotografiju drugom pozivaocu, pretražite internet za prvog pozivaoca, a zatim se vratite na muziku. Svi smo bili jako nervozni jer su ti telefoni imali samo 128MB memorije, a sve aplikacije još nisu bile gotove.

Poslovi su rijetko preuzimali takve rizike. Uvek je bio poznat kao dobar strateg i znao je za šta je njegov tim sposoban i koliko daleko može da ih gurne da učine nemoguće. Međutim, uvijek je imao rezervni plan za slučaj da nešto krene po zlu. Ali u to vrijeme, iPhone je bio jedini obećavajući projekt na kojem je Apple radio. Ovaj revolucionarni telefon bio je apsolutno presudan za Cupertino i nije postojao plan B.

Iako je bilo mnogo potencijalnih prijetnji i razloga zašto bi prezentacija mogla propasti, sve je uspjelo. 2007. januara XNUMX. Stiv Džobs je govorio prepunoj publici i rekao: "Ovo je dan kojem sam se radovao dvije i po godine." Tada je riješio sve probleme koje su mušterije tada imale.

Prezentacija je protekla glatko. Jobs je pustio pjesmu, pokazao video, telefonirao, poslao poruku, surfovao internetom, pretraživao mape. Sve bez ijedne greške i Grignon je konačno mogao da se opusti sa svojim kolegama.

Sedeli smo – inženjeri, menadžeri, svi mi – negde u petom redu, pijući viski nakon svakog dela demo. Bilo nas je pet-šest, a nakon svakog demo-a je pio ko je bio odgovoran za to. Kada je došlo finale, boca je bila prazna. Bio je to najbolji demo koji smo ikada vidjeli. iPhone tim je u ostatku dana potpuno uživao. Otišli smo u grad i pili.

Izvor: MacRumors.com, NYTimes.com
.