Da li je prelazak sa Intelovih procesora na Apple Silicon najbolja stvar koju je Apple mogao učiniti za svoje računare? Ili je trebalo da se zaglavi u zarobljenijoj saradnji? Možda je rano za odgovor, jer je to samo prva generacija njegovih M1 čipova. Sa stanovišta profesionalaca, ovo je teško pitanje, ali sa stanovišta običnog korisnika, jednostavno je i zvuči jednostavno. Da.
Ko je redovni korisnik? Onaj koji posjeduje iPhone i želi da se još više zaglavi u ekosistemu. I zato kupuje i Mac. A kupiti Mac sa Intelom sada bi bilo jednostavno glupo. Ako ništa drugo, čipovi serije M imaju jednu bitnu funkciju ubojice za prosječnog korisnika iPhonea, a to je mogućnost pokretanja iOS aplikacija čak i u macOS-u. I to je način na koji se ovi sistemi mogu povezati lakše i nenasilnije nego što se misli.
Ako korisnik posjeduje iPhone, odnosno iPad, u kojem ima svoje omiljene aplikacije, nije mu ni najmanje bitno da ih pokrene i na Macu. Preuzima ih na potpuno isti način – iz App Store-a. Dakle, zapravo iz Mac App Store-a. Potencijal je ovdje ogroman. Samo kod igara postoji mali problem u kompatibilnosti sa kontrolama. Međutim, to je na programerima, a ne na Appleu.
Moćan trio
Ovdje imamo prvu generaciju M1, M1 Pro i M1 Max čipova, koji su proizvedeni po TSMC-ovom 5nm procesu. Ako je M1 osnovno rješenje, a M1 Pro srednji put, M1 Max je trenutno na vrhuncu performansi. Iako su posljednja dva do sada samo u 14 i 16" MacBook Pro-u, ništa ne sprječava Apple da ih postavi na drugom mjestu. Korisnik će tako moći da konfiguriše druge mašine prilikom kupovine. I to je zanimljiv korak, jer je do sada to mogao učiniti samo sa internom SSD memorijom i RAM-om.
Pored toga, Apple i TSMC planiraju da proizvedu drugu generaciju Apple Silicon čipova koristeći poboljšanu verziju 5nm procesa, koji će uključivati dvije matrice s još više jezgri. Ovi čipovi će se vjerovatno koristiti u drugim MacBook Pro modelima i drugim Mac računarima, barem u iMac-u i Mac mini-u sigurno ima dovoljno mjesta za njih.
Međutim, Apple planira mnogo veći iskorak sa svojim čipovima treće generacije, odnosno onima sa oznakom M3, od kojih će neki biti proizvedeni 3nm procesom, pa će se sama oznaka čipa lijepo odnositi na njega. Imaće do četiri matrice, tako lako do 40 računarskih jezgara. Za poređenje, M1 čip ima 8-jezgarni CPU, a M1 Pro i M1 Max čipovi imaju 10-jezgrene CPU-e, dok se Mac Pro baziran na Intel Xeon W-u može konfigurirati sa do 28-jezgrenim CPU-ima. To je i razlog zašto Apple Silicon Mac Pro još uvijek čeka.
iPhones uspostavljen red
Ali u slučaju iPhonea, Apple svake godine predstavlja novu seriju njih, koja također koristi novi čip. Ovdje govorimo o A-seriji čipa, tako da trenutni iPhone 13 ima A15 čip s dodatnim nadimkom Bionic. Veliko je pitanje da li će Apple doći do sličnog sistema uvođenja novih čipova i za svoje računare - svake godine novi čip. Ali da li bi to imalo smisla?
Odavno nije bilo takvog međugeneracijskog skoka u performansama između iPhonea. Toga je svjestan čak i Apple, zbog čega vijesti predstavlja prije u vidu novih funkcija koje stariji modeli (prema njemu) nisu mogli nositi. Ove godine je to bio, na primjer, ProRes video ili filmski način rada. Ali drugačija je situacija s kompjuterima, pa čak i ako postoje korisnici koji iz godine u godinu mijenjaju iPhone, ne može se pretpostaviti da će se sličan trend dogoditi i sa kompjuterima, iako bi se to Appleu sigurno svidjelo.
Situacija u ime iPada
Ali Apple je napravio prilično veliku grešku koristeći M1 čip u iPad Pro-u. U ovoj liniji, kao i kod iPhonea, očekuje se da će novi model svake godine izlaziti sa novim čipom. Iz ove situacije jasno proizlazi da 2022. godine, a već na proljeće, Apple mora predstaviti iPad Pro s novim čipom, idealno s M2. Ali opet, on ne može biti prvi koji će ga staviti na tablet.
Naravno, postoji način da koristi M1 Pro ili Max čip. Ako bi pribjegao ovom koraku, jer jednostavno ne može ostati na M1, ušao bi u dvogodišnji ciklus uvođenja novog čipa, između kojeg bi morao uglaviti njegovu poboljšanu verziju, tj. u obliku Pro i Max verzija. Tako da još ne izgleda baš jasno, čak i ako je logično. Nema skokova između M1, M1 Pro i M1 Max koje nasljednik, M2, zaslužuje. Međutim, na proljeće ćemo saznati kako će Apple to podnijeti.
Jedini skok između M1, M1 PRO i M1 MAX je u grafičkim performansama i tu je skok apsolutno nevjerovatan. Takođe, naravno, u povezivanju perifernih uređaja, posebno monitora.
Ali mislim da je glavna ubojica ili funkcija koju morate imati je vijek trajanja baterije. Neki Intel EVO, gdje je utvrđeno da laptop mora izdržati najmanje 9 sati na bateriji, potpuno je smiješan u odnosu na ono što MacBook Air može podnijeti po istoj cijeni i sa mnogo moćnijim hardverom.