Zatvori oglas

Don Melton, jedan od ljudi koji stoje iza razvoja prve verzije Safarija, pisao je na svom blogu o tajnovitom procesu koji je okruživao razvoj internet pretraživača. U vrijeme kada Apple nije imao vlastiti pretraživač, korisnici su mogli birati između tada postojećeg Internet Explorera za Mac, Firefoxa ili nekoliko drugih alternativa. Međutim, Steve Jobs je odlučio da bi bilo najbolje imati prilagođeni pretraživač unaprijed instaliran u operativnom sistemu. Stoga je dodijelio Scotta Forstalla da nadgleda razvojni tim koji je vodio Melton.

Steve Jobs predstavlja Safari kao "još jednu stvar..."

Razvoj pretraživača je daleko drugačiji od razvoja drugog softvera. Budući da ne možete proći sa nekolicinom beta testera u internom okruženju, pretraživač treba testirati na hiljadama stranica kako bi se osiguralo da ispravno prikazuje stranice. Međutim, to je bio problem, jer je, kao i većina projekata, pretraživač kreiran u krajnjoj tajnosti. Problem za Meltona je već bio u pronalaženju ljudi, jer mu nije bilo dozvoljeno da im kaže na čemu će raditi prije nego što prihvate posao.

Čak ni ostalim radnicima u kampusu nije bilo dozvoljeno da znaju na čemu radi ovaj manji tim. Pretraživač je kreiran iza zatvorenih vrata. Forstall je vjerovao Metnu, što je, kako je rekao, jedna od mnogih stvari koje su ga učinile velikim šefom. Ironično, Forstall je prošle godine dobio otkaz upravo zbog bahatosti i nespremnosti na saradnju. Melton se nije bojao curenja iznutra. Twitter i Facebook još nisu postojali, a niko razuman ne bi blogovao o projektu. Čak su i beta testeri bili veoma poverljivi, iako su bili pravilno nadgledani.

Jedina opasnost je stoga bila u zapisima servera. Svaki internet pretraživač se identifikuje prilikom posete web-stranici, posebno imenom, brojem verzije, platformom i, na kraju, ali ne i najmanje važnom IP adresom. I to je bio problem. 1990. kompjuterski naučnik je uspio da osigura sve statičke IP adrese mreže klase A, kojih je Apple u to vrijeme imao skoro 17 miliona.

Ovo bi omogućilo vlasnicima sajtova da lako otkriju da je poseta bila iz Apple kampusa, identifikujući pretraživač sa nepoznatim imenom. U tom trenutku svako bi se mogao našaliti da Apple kreira svoj internet pretraživač. To je upravo ono što je Meltonu trebalo da spriječi kako bi Steve Jobs mogao zaslijepiti sve na MacWorldu 2003. 7. januara. Melton je došao na pametnu ideju da sakrije Safari od javnosti.

Izmijenio je string koji sadrži korisničkog agenta, tj. identifikator pretraživača, kako bi se oponašao kao drugi pretraživač. U početku je Safari (projekat je još uvijek bio daleko od službenog naziva) tvrdio da je Internet Explorer za Mac, a zatim se pola godine prije objavljivanja pretvarao da je Mozillin Firefox. Međutim, ova mjera je bila potrebna samo u kampusu, tako da su modificirali dati niz kako bi omogućili prikaz stvarnog korisničkog agenta. Posebno je bio potreban za testiranje kompatibilnosti na velikim lokacijama tog vremena. Kako string sa pravim korisničkim agentom nije onemogućen ni u konačnoj verziji, programeri su smislili još jedno pametno rešenje - string je automatski omogućen nakon određenog datuma, a to je 7. januara 2003. godine, kada je objavljena javna beta verzija. takođe pušten. Nakon toga, pretraživač se više nije skrivao iza drugih i ponosno je objavio svoje ime u logovima servera - safari. Ali kako je pretraživač došao do ovog imena, to je to druga priča.

Safari je 7. januara, između ostalog, proslavio deseti rođendan od svog osnivanja. Danas ima globalni udio ispod 10%, što ga čini 4. najkorištenijim pretraživačem, što nije loše s obzirom da se koristi isključivo na Mac platformi (ostavio je Windows u 11. verziji).

[youtube id=T_ZNXQujgXw width=”600″ visina=”350″]

Izvor: Donmelton.com
Teme: ,
.