Zatvori oglas

Jeste li ikada razmišljali o tome koliko je korisno uvijek imati najnoviju verziju softvera ili hardvera? Da li oblast informacionih tehnologija ima patent na perpetual mobile?

Malo istorije

Kada sam u prvoj polovini devedesetih počeo da živim od kompjuterske grafike, „trebao sam“ da uvek imam najnoviju verziju sistema i programa rada. Svaka nova verzija bila je mali praznik. Došlo je do značajnih poboljšanja i novih funkcija. Među poznanicima kružile su diskete sa (uglavnom) ukradenim programima. Uspješna instalacija proizvoljnog hardvera i softvera bila je predmet dugih debata i prepirki u restoranima. Novi računar je koštao otprilike onoliko novca koliko sam ja zaradio za godinu dana. Trebalo je godinu i po da se zaradi na Macu. Brzina procesora kretala se od 90 MHz naviše, čvrsti diskovi su imali maksimalnu veličinu od nekoliko stotina MB. Proveo sam nedelju dana praveći poster veličine A25.

U drugoj polovini 90-ih, računari su počeli da se rutinski opremaju CD (i nešto kasnije DVD) drajvovima. Na većim čvrstim diskovima novije verzije sistema i programa zauzimaju više prostora. Možete kupiti PC za otprilike četiri mjeseca plate, Mac za šest. Počinje da se primenjuje pravilo da menjate procesore, grafičke kartice i diskove na računaru sa svakom novom verzijom Windows-a. I dalje možete koristiti svoj Mac nakon četiri godine i dvije velike nadogradnje sistema. Procesori prelaze frekvenciju od 500 MHz. Napraviću A2 poster za dva dana.

Na prijelazu milenijuma otkrivam da skoro uvijek imam moćniji kompjuter kod kuće i novije verzije programa od mojih poslodavaca. Situacija postaje pomalo šizofrena. Na poslu pritiskam prečice na tastaturi koje ne rade, tražim funkcije koje ne postoje u starijim verzijama grafičkih programa. Sveukupni haos je upotpunjen upotrebom češke i engleske verzije softvera. Zahvaljujući internetu, sve više ljudi "posjeduje" najnovije verzije bilo kojeg programa, čak i ako ne koriste ni 10% njih. Dobijanje vijesti nije pitanje sedmice, već dana ili bolje rečeno sati.

A kakva je situacija danas?

Sa moje tačke gledišta, programi i operativni sistemi donose evoluciju, ali ne i revoluciju. Neke greške su ispravljene, dodato je nekoliko funkcija i izašla je nova verzija. Danas se pristojno opremljen računar može kupiti za jednu ili dvije plate. Ali računar se i dalje pokreće kao prije pet ili deset godina - jedan do tri minute (osim ako ne koristite SSD diskove, naravno). Moj radni učinak se nije ni poboljšao ni dramatično pogoršao u proteklih pet godina. Plafon je i dalje moja brzina davanja instrukcija kompjuteru. Računarska snaga je još uvijek dovoljna za obične stvari. Ne montiram video, ne radim simulacije, ne renderujem 3D scene.

Moj kućni računar koristi staru verziju Mac OS X 10.4.11. Koristim verzije programa koje sam jednom kupio prije sedam godina za težak novac. Dobro radi za moje potrebe, ali… Zaglavio sam. Neki dokumenti koje trebam obraditi ne mogu se otvoriti na normalan način, pa ih moram prebaciti na niže verzije ili konvertirati. Ciklus se ubrzava i starije verzije više nisu podržane. Okolnosti će me vjerovatno natjerati da instaliram najnoviji sistem i kupim nadogradnju. Nadam se da će mi "zategnuti" računar i da neću potpuno menjati hardver.

Beskonačna petlja

Moralna upotrebljivost i hardvera i softvera je skraćena. Pa hoćemo li biti primorani da stare kompjutere čuvamo za stare dokumente, jer je firma 123 već prestala da postoji, a podaci stvoreni za nekoliko godina ili se ne mogu nikako prenijeti ili se radi o kreiranju potpuno novih dokumenata? Šta da radim kada jednog lepog dana ne mogu da pokrenem računar, a ne može se ni popraviti? Ili je rješenje za igranje beskonačne igre: nadogradnja softvera svake dvije godine i novog hardvera svake četiri godine? A šta će naša djeca reći o gomilama plastike koje im ostavljamo u naslijeđe?

Za ljubitelje Applea, neverovatno je da tržišni udeo kompanije raste, sve više računara, plejera i tableta se prodaje. Napredak jednostavno ne staje. Prije svega. Apple je kompanija kao i svaka druga i pokušava maksimizirati profit i minimizirati troškove. U proteklih deset godina, kvalitet rada na računaru je fluktuirao i prilično opadao. Da bi se uštedio novac, sklapa se u Kini. I paradoksalno, ovdje se skupljaju potrebni dijelovi iz cijelog svijeta.

Poslednjih godina, Apple (i ne samo Apple) je primenio veoma efikasnu marketinšku strategiju kako bi primorao kupce da kupuju novu robu. Naglašen je efekat (ko nema najnoviji model, kao da nije ni postojao). Odličan primjer je iPhone. Model star manje od tri godine više se ne može ažurirati na najnoviju punopravnu verziju iOS-a, a postoje i razna umjetna ograničenja (nije moguće snimati video) koja vas tjeraju da kupite novi proizvod. Za razliku od prošle godine, Apple ove godine nije čekao ni ljetno lansiranje novog iPhonea. Prestao je da podržava 3G model više od sedam mjeseci ranije. Možda je to dobro za Apple-ov posao, ali ne i za mene kao kupca. Dakle, hoću li kupovati novi model svake dvije godine bez da jednom promijenim bateriju na svom telefonu? Po cijeni koja je plus ili minus ista kao Mac mini?

Računari i pametna tehnologija su svuda oko nas. Ovisnost o njima stalno raste. Postoji li izlaz iz ove petlje zatezanja?

.