Zatvori oglas

Godina je bila 2006. Apple je bio zauzet razvojem projekta Purple, za koji je samo nekolicina insajdera znala. Glavni izvršni direktor Cingulara, kompanije koja je postala dio AT&T-a godinu dana kasnije, Ralph de la Vega, bio je jedan od njih. On je bio taj koji je omogućio dogovor između Applea i Cingulara za ekskluzivnu distribuciju nadolazećeg telefona. De la Vega je bila veza Stevea Jobsa u Cingular Wireless-u, čije su se misli okrenule revolucioniranju mobilne industrije.

Jednog dana Steve Jobs je upitao de la Vegu: „Kako napraviti ovaj uređaj dobrim telefonom? Ne mislim kako napraviti tastaturu i slične stvari. Moja poenta je da unutrašnje komponente radio prijemnika rade dobro.' Za ova pitanja, AT&T je imao priručnik od 1000 stranica u kojem se detaljno opisuje kako proizvođači telefona trebaju napraviti i optimizirati radio za svoju mrežu. Steve je zatražio ovaj priručnik u elektronskom obliku putem e-pošte.

30 sekundi nakon što je de la Vega poslao e-mail, Steve Jobs ga je nazvao: „Hej, šta do...? Šta bi trebalo da bude? Poslao si mi taj ogroman dokument i prvih sto stranica je o standardnoj tastaturi!'. De la Vega se nasmijao i odgovorio Jobsu: “Žao mi je Steve što nismo dali prvih 100 stranica. Ne odnose se na vas.” Steve je upravo odgovorio "U redu" i spustio slušalicu.

Ralph de la Vega je bio jedini u Cingularu koji je otprilike znao kako će novi iPhone izgledati i morao je potpisati ugovor o tajnosti podataka koji mu je zabranjivao da bilo šta otkriva drugim zaposlenima u kompaniji, čak ni upravni odbor nije imao pojma šta će iPhone bi zapravo bio i vidjeli su ga tek nakon potpisivanja ugovora sa Appleom. De la Vega je mogao da im da samo opšte informacije, koje svakako nisu uključivale onu o velikom kapacitivnom ekranu osetljivom na dodir. Nakon što se pročulo do Cingularovog glavnog tehnološkog službenika, on je odmah nazvao de la Vegu i nazvao ga budalom jer se ovako predao Appleu. On ga je uvjerio rekavši: "Vjeruj mi, ovom telefonu nije potrebno prvih 100 stranica."

Povjerenje je odigralo ključnu ulogu u ovom partnerstvu. AT&T je bio najveći operater u SAD-u, ali se ipak suočio s mnogim problemima, poput pada profita od kućnih telefona, koji su do tada obezbjeđivali većinu tokova novca. U isto vrijeme, drugi najveći operater, Verizon, bio je za petama, a AT&T nije mogao priuštiti previše rizika. Ipak, kompanija se kladila na Apple. Po prvi put u istoriji, proizvođač telefona nije podlegao diktatu operatera i nije morao da prilagođava izgled i funkcionalnost svojim željama. Naprotiv, sama kompanija Apple je diktirala uslove, pa čak i prikupljala desetinu za korišćenje tarife od strane korisnika.

"Govorio sam ljudima da se ne kladite na uređaj, kladite se na Stevea Jobsa," kaže Randalph Stephenson, izvršni direktor AT&T-a, koji je preuzeo Cingular Wireless otprilike u vrijeme kada je Steve Jobs prvi put predstavio iPhone svijetu. U to vrijeme, AT&T je također počeo da prolazi kroz fundamentalne promjene u funkcionisanju kompanije. iPhone je podstakao interesovanje Amerikanaca za mobilne podatke, što je dovelo do zagušenja mreže u velikim gradovima i potrebe za ulaganjem u izgradnju mreže i pribavljanje radio spektra. Od 2007. godine kompanija je na ovaj način investirala preko 115 milijardi američkih dolara. Od istog datuma, količina prenosa se također udvostručila svake godine. Stephenson ovoj transformaciji dodaje:

“Dogovor o iPhoneu promijenio je sve. To je promijenilo našu alokaciju kapitala. To je promijenilo način na koji razmišljamo o spektru. To je promijenilo način na koji razmišljamo o izgradnji i dizajniranju mobilnih mreža. Ideja da bi 40 antenskih stubova bilo dovoljno odjednom se pretvorila u ideju da ćemo taj broj morati pomnožiti.”

Izvor: Forbes.com
.