Zatvori oglas

Godine 2010. Steve Jobs je ponosno predstavio iPhone 4. Pored potpuno novog dizajna, donio je neviđenu rezoluciju ekrana na mobilnom uređaju. U površinu sa dijagonalom od 3,5″ (8,89 cm), Apple, odnosno njegov dobavljač displeja, uspeo je da stane matricu piksela dimenzija 640 × 960 i gustina ovog ekrana je 326 PPI (piksela po inču) . Dolaze li fini ekrani i za Mac računare?

Prvo, hajde da definišemo pojam "retina displej". Mnogi misle da je ovo samo neka marketinška oznaka koju je Apple jednostavno izmislio. Da i ne. Ekrani visoke rezolucije su postojali i prije iPhonea 4, ali se nisu koristili u sferi potrošača. Na primjer, displeji koji se koriste u radiologiji i drugim medicinskim poljima, gdje doslovno svaka tačka i detalj na slici su bitni, postižu respektabilne gustine piksela u rasponu 508 do 750 PPI. Ove vrijednosti osciliraju na granici ljudskog vida kod "najoštrijih" pojedinaca, što omogućava da se ovi prikazi klasifikuju kao Klasa I tj. displeji 1. klase. Proizvodna cijena ovakvih panela je naravno vrlo visoka, tako da ih sigurno još neko vrijeme nećemo vidjeti u potrošačkoj elektronici.

Ako se vratimo na iPhone 4, sjetit ćete se Appleove tvrdnje: "Ljudska mrežnica nije u stanju da razlikuje pojedinačne piksele pri gustoći iznad 300 PPI." Prije samo nekoliko sedmica predstavljena je treća generacija iPada sa dvostruko većom rezolucijom ekrana u odnosu na prethodne generacije. Originalni 768 × 1024 povećan je na 1536 × 2048. Ako uzmemo u obzir veličinu dijagonale od 9,7″ (22,89 cm), dobićemo gustinu od 264 PPI. Međutim, Apple ovaj ekran naziva i Retina. Kako je to moguće kada je prije dvije godine tvrdio da je potrebna gustoća iznad 300 PPI? Jednostavno. Tih 300 PPI odnosi se samo na mobilne telefone ili uređaje koji se drže na istoj udaljenosti od mrežnice kao i mobilni telefon. Generalno, ljudi drže iPad malo dalje od očiju nego iPhone.

Ako bismo na neki način generalizirali definiciju "retine", to bi zvučalo ovako:"Retina displej je ekran na kojem korisnici ne mogu razlikovati pojedinačne piksele." Kao što svi znamo, različite displeje gledamo sa različitih udaljenosti. Imamo veliki desktop monitor postavljen desetinama centimetara dalje od naše glave, tako da 300 PPI nije potrebno da bismo prevarili naše oči. Na isti način, MacBookovi leže na stolu ili u krilu malo bliže očima od velikih monitora. Na sličan način možemo razmotriti i televizore i druge uređaje. Može se reći da svaka kategorija displeja prema njihovoj upotrebi treba da ima određeno ograničenje gustine piksela. Jedini parametar koji mora neko za određivanje, samo je udaljenost od očiju do ekrana. Ako ste gledali uvodni govor za predstavljanje novog iPada, možda ste uhvatili kratko objašnjenje od Phila Schillera.

Kao što se može primijetiti, 300 PPI je dovoljno za iPhone koji se drži na udaljenosti od 10″ (cca. 25 cm) i 264 PPI za iPad na udaljenosti od 15″ (cca. 38 cm). Ako se posmatraju ove udaljenosti, pikseli iPhone-a i iPad-a su otprilike iste veličine sa posmatračeve tačke gledišta (ili mali do nevidljivi). Sličnu pojavu možemo vidjeti iu prirodi. To nije ništa drugo do pomračenje Sunca. Mjesec je 400 puta manji u prečniku od Sunca, ali je u isto vrijeme 400 puta bliži Zemlji. Tokom potpunog pomračenja, Mjesec jednostavno prekriva cijelu vidljivu površinu Sunca. Bez druge perspektive, mogli bismo pomisliti da su oba ova tijela iste veličine. Međutim, već sam odstupio od elektronike, ali možda vam je ovaj primjer pomogao da shvatite problem - udaljenost je bitna.

Richard Gaywood iz TUAW-a izvršio je svoje proračune, koristeći istu matematičku formulu kao na slici iz uvodne riječi. Iako je on sam procijenio udaljenosti gledanja (11″ za iPhone i 16″ za iPad), ova činjenica nije uticala na rezultat. Ali ono o čemu se može nagađati je udaljenost očiju od džinovske površine 27-inčnog iMac-a. Svako prilagođava svoje radno mjesto svojim potrebama, a isto vrijedi i za udaljenost od monitora. Trebalo bi biti udaljeno otprilike jednu ruku, ali opet - mladić od dva metra sigurno ima znatno dužu ruku od sitne dame. U tabeli ispod ovog paragrafa, istakao sam redove sa vrednostima 27-inčnog iMac-a, gde možete jasno videti kolika udaljenost igra ulogu. Čovek ne sedi uspravno na stolici po ceo dan za kompjuterom, već voli da se nasloni laktom na sto, što mu glavu stavlja na manju udaljenost od ekrana.

Šta se dalje može pročitati iz gornje tabele? Da skoro svi Apple kompjuteri i danas nisu tako loši. Na primjer, ekran 17-inčnog MacBook Pro-a može se opisati kao "retina" na udaljenosti od 66 cm. Ali ponovo ćemo ponijeti iMac sa ekranom od 27 inča. U teoriji bi bilo dovoljno samo povećati rezoluciju na manje od 3200 × 2000, što bi svakako bio napredak, ali sa stanovišta marketinga, to definitivno nije "WOW efekat". Isto tako, MacBook Air ekranima ne bi bilo potrebno značajno povećanje broja piksela.

Zatim postoji još jedna možda malo kontroverznija opcija – dvostruka rezolucija. Prošao je kroz iPhone, iPod touch, a nedavno i iPad. Želite li 13-inčni MacBook Air i Pro sa rezolucijom ekrana 2560 x 1600? Svi GUI elementi bi ostali iste veličine, ali bi bili lijepo prikazani. Šta je sa iMacovima sa rezolucijama 3840 x 2160 i 5120 x 2800? To zvuči veoma primamljivo, zar ne? Brzina i performanse današnjih računara se stalno povećavaju. Internet veza (barem kod kuće) dostiže desetine do stotine megabita. SSD diskovi počinju da istiskuju klasične čvrste diskove, čime se ubrzano povećava odziv operativnog sistema i aplikacija. A displeji? Osim korištenja novijih tehnologija, njihova rezolucija ostaje smiješno ista dugi niz godina. Je li čovječanstvo osuđeno da zauvijek gleda u kockastu sliku? Sigurno ne. Ovu bolest smo već uspjeli iskorijeniti na mobilnim uređajima. Logično sada mora laptop i desktop računari takođe dolaze na red.

Prije nego što neko bude tvrdio da je to besmisleno i da su današnje rezolucije sasvim dovoljne - nisu. Da smo mi kao čovječanstvo zadovoljni trenutnim stanjem, vjerovatno ne bismo ni izašli iz pećina. Uvijek postoji prostor za napredak. Prilično se živo sjećam reakcija nakon lansiranja iPhonea 4, na primjer: "Zašto mi treba takva rezolucija u mom mobilnom telefonu Praktično beskorisna, ali slika izgleda mnogo bolje?" I to je poenta. Učinite piksele nevidljivima i približite sliku na ekranu stvarnom svijetu. To se dešava ovde. Zaglađena slika našim očima izgleda mnogo ugodnije i prirodnije.

Šta nedostaje Appleu za uvođenje finih ekrana? Prije svega, sami paneli. Izrada ekrana sa rezolucijama od 2560 x 1600, 3840 x 2160 ili 5120 x 2800 nije problem ovih dana. Ostaje pitanje koliki su im trenutni troškovi proizvodnje i da li bi se isplatilo da Apple već ove godine ugradi ovako skupe panele. Nova generacija procesora Ive Bridge već je spreman za ekrane rezolucije 2560 × 1600. Apple već ima snagu potrebnu za rad sa retina ekranima, barem što se MacBook-a tiče.

Sa dvostruko većom rezolucijom, možemo pretpostaviti dvostruko veću potrošnju energije, baš kao i novi iPad. MacBookovi se već dugi niz godina mogu pohvaliti vrlo solidnom izdržljivošću, a Apple se sigurno neće odreći ove privilegije u budućnosti. Rješenje je u stalnom smanjenju potrošnje unutrašnjih komponenti, ali što je najvažnije - u povećanju kapaciteta baterije. Čini se da je i ovaj problem riješen. Novi iPad uključuje bateriju, koja ima gotovo iste fizičke dimenzije kao i iPad 2 baterija i ima 70% veći kapacitet. Može se pretpostaviti da će ga Apple željeti isporučiti i na drugim mobilnim uređajima.

Već imamo potreban hardver, šta je sa softverom? Da bi aplikacije bolje izgledale na višim rezolucijama, potrebno ih je malo grafički modificirati. Prije nekoliko mjeseci, Xcode i OS X Lion beta verzije pokazale su znakove dolaska retina displeja. U jednostavnom dijaloškom prozoru otišao je da uključi takozvani "HiDPI mod", koji je udvostručio rezoluciju. Naravno, korisnik nije mogao primijetiti nikakve promjene na trenutnim ekranima, ali upravo ova mogućnost sugerira da Apple testira MacBook prototipove sa retina ekranima. Zatim, naravno, sami programeri aplikacija trećih strana moraju doći i dodatno modificirati svoje radove.

Šta mislite o finim ekranima? Ja lično vjerujem da će njihovo vrijeme sigurno doći. Ove godine sam mogao zamisliti MacBook Air i Pro sa rezolucijom od 2560 x 1600. Ne samo da će ih sigurno biti lakše za proizvodnju nego čudovišta od 27 inča, nego što je najvažnije čine najveći udio prodatih Apple računara. MacBook računari sa retina ekranima predstavljali bi ogroman skok ispred konkurencije. U stvari, postali bi apsolutno nepobjedivi na neko vrijeme.

Izvor podataka: TUAW
.